Savet Dragom Komšiji 1. Deo

Povukao sam se iz industrije već neko vreme. Moj posao iz snova je uvek bio obrada drveta, ali sve dok nisam otišao u penziju, to je bio samo san. Odlučio sam da kad odem u penziju želim da ostanem zauzet nečim što volim.

Izgradio sam malenu radionicu iza kuće i počeo da radim. Kada sam počeo, vrlo malo komada koje sam napravio je prodato jer ih je moja žena odmah usvojila za sebe. Nisam imao problema sa tim. Nisam svoju prodavnicu gradio prvenstveno kao posao. Izgradio sam ga kao hobi.

Na kraju sam napravio dovoljno toga pa se reč pročula i posao je krenuo ozbiljnije. Rad sa drvetom predstavlja zadovoljstvo koje je teško razumeti ako ne radite sa njim. Dizajn visoko kvalitetnog komada nameštaja od kritičnog je značaja za proces njegove izgradnje. Ako ne počnete sa zdravim osnovama u dizajnu, nije važno koliko ste dobri u izvođenju.

Želim da moje kreacije budu lepe, funkcionalne i sposobne da traju generacijama. Tako nešto ne gradite bez plana. Uživam u procesu dizajniranja. Volim da radim sa klijentom kako bih utvrdio šta želi i treba. Zatim, želim da ih iznenadim nečim što prevazilazi te želje i potrebe. Ne želim da budu zadovoljni onim što im stvaram, želim da budu ekstatični. Želim da pravim komade i odnesem ih u svet kako bi drugi uživali.

Moja ambicija je da stvaram umetnost od drveta. Za mene je radost u obradi drveta kada se svi delovi počnu slagati. Upotreba ručnih alata, poput dleta i čekića, ne samo da poboljšava kvalitet, već pruža i taktilne povratne informacije koje me povezuju sa komadom. Kad počnem da nanosim finiš, to je kao da gledam kako dete cveta u odrasloj dobi. Gotov komad pruža osećaj ponosa ali i osećaj gubitka. Kada se završi, komad će otići u svet. Verovatno ga više nikada neću videti. Ja jesam emotivac i nadam se da vama to neće smetati dok čitate ovu moju priču.

U srednjim sam pedesetima i sam sam. Moja porodica je otišla sa ovog sveta. Neću deliti te tragedije. Nemoguće je da bilo ko razume tugu koju sam nosio i tugu koja prožima moj život. Moja radionica mi je uteha.

Ona i moji susedi. Marko i Jelica žive u susednoj kući. Imaju dvoje dece koje obožavam i “kvarim” ih svakom prilikom. Marko, Jelica i deca su za mene porodica i učiniću sve za njih. Oni pružaju svetlost koja probija tamu mog propadanja.

Marko i Jelica su dobri ljudi i vredno rade. To su ljudi kojima želite da pružite ruku kada im zatreba. Nikada ne bi tražili pomoć, ali su uvek zahvalni ako je dobiju. Možete se kladiti da će učiniti sve što mogu da uzvrate istom merom. Čovek ne bi mogao da traži bolje susede ili bolja ljudska bića po tom pitanju.

Marko posećuje radnju onoliko često koliko mladi otac ima vremena. Uvek uživam u njegovim večernjim posetama. Ako se prepustim sebi, često ću raditi preko noći. Njegovi dobrodošli prekidi pomažu mi da održim normalan ciklus sna. Bilo je mnogo večeri u petak ili subotu da smo sedeli u radnji pijuckajući dobar viski i razgovarajući. To je prilika za njega da priča o stvarima koje ga zanimaju ili ga stresiraju, a ja da podelim savete usled svog životnog iskustva.

Uopšteno smo razgovarali o relativno sigurnim temama, ali povremeno mi se poveri u vezi svog braka. Veliki sam obožavatelj Marka i Jelice i nikada ne bih uzeo ničiju stranu. Uvek pokušavam da budem diplomata. Istina je da imaju izuzetno dobar brak. Nikada nije ljut ili uznemiren zbog Jelice. Samo treba malo da se ponekada opusti uz priče i pićence. Uvek mi je drago da ga saslušam i ako je potrebno usmeno ga savetujem. komšijina seksi žena

Nikada nikome ne bih priznao da sam često maštao o Jelici. Ona je sitna brineta sa plavim očima i neverovatnim telom. Telo o kome sam često razmišljao dok sam masturbirao. Da, stariji momci i dalje masturbiraju. Glavne razlike između matorca poput mene i mladog momka su fizička izdržljivost i potpuni nedostatak interesa suprotnog pola.

Vodovod i dalje radi, ali ja pucam ćorke, to je bila odluka koju smo ja i žena doneli pre nekoliko godina. Činjenica je da mlade seksi žene ne zanima moja municija, bez obzira na potenciju.

Jednog petka uveče Marko i ja smo bili duboko u dobrom viskiju. Marko je imao nešto na umu i konačno se dovoljno opustio da počne pričati o tome.

Blago me pogledao: „Duško, misliš li da nije prikladno da muž i žena imaju seks sa nekim drugim?“

Bio sam potpuno zatečen!

Na trenutak sam razmišljao o njegovoj izjavi: „Pa, to zavisi. Po mom mišljenju, ako jedna osoba u braku ima seks bez znanja i pristanka supružnika, to je čin izdaje. Brak je partnerstvo između dvoje ljudi koji se vole. Ne izdajete onoga koga volite. Međutim, ako muž i žena odluče da će uključivanje drugih u njihov seksualni život poboljšati njihov život, mislim da je to sasvim u redu. To se svodi na poverenje i osnovna pravila.“

Marko je izgledao pomalo zbunjeno. Otpio je gutljaj viskija: „Pretpostavljam da sam pomalo iznenađen. Šta misliš pod – osnovnim pravilima?“

„Pa sumnjam da većina bračnih parova započinje brak seksom sa drugim ljudima. To nije normalan deo njihovog života. Mnogi parovi razgovaraju o seksu sa drugima, često samo da začine stvari u spavaćoj sobi, ali zapravo ne žele druge ljude i ako bi im se ukazala prilika, verovatno bi je izbegli. Većina nas ima previše ukorenjenih tabua koji nas sprečavaju da se otvorimo na taj način. Ako je par siguran u svoju ljubav i otvoren je za mnoge stvari, prođu kroz dug razgovor i pruža im se sigurna prilika, i dalje moraju osigurati da štite svoju vezu. Moraju se uspostaviti i pridržavati se pravila.“

Marko je podigao obrve: „Kao na primer?“

„Prvo, muž i žena moraju biti čvrsti u ljubavi jedno prema drugom. Drugo, oboje moraju entuzijastično pristati na čin. Treće, oboje moraju biti svesni ko, šta, kada i kako. Četvrto, sve se deli. Pokušavate da poboljšate svoj brak, a ne da ga okončate zaljubljivanjem u nekog drugog. Što dovodi do pet – to je samo seks, ništa više! Siguran sam da postoje primeri gde su ljubav proširili na drugu osobu, da li muž ili žena. Sa takvom situacijom se mora pažljivo postupati ili će neko biti povređen. Govorimo o seksu, a ne o ljubavi. To dvoje se često meša i to može dovesti do mnogo glupih i žalosnih stvari.“

Marko me je pogledao u oči: „Jebote ti si ko bukvar. Zvuči kao da imaš mnogo iskustva.“

„Da. Moja supruga i ja smo se jako zabavljali kad smo bili vaših godina i nismo ni malo požalili zbog toga. Znali smo i ljude koji jesu. Ponekad jednostavno nisu kliknuli sa drugim seksualnim partnerom. Ponekad to dovede i do okončanje braka. Ali Marko… ako nemaš ništa protiv da pitam, zašto ovo sve iznosiš?“

Marko je neko vreme sedeo u tišini. Činilo se da je došao do odluke: „Jelica i ja smo pričali o fantaziji koju imamo. Do sad smo imali seks samo jedno sa drugim. Želeo bih da ona doživi više, ali ne želim da je izgubim zbog drugog muškarca . Ideja joj je uzbudljiva, ali ne želi biti sa strancem. Oboje nemamo pojma kako bismo to izneli svojim oženjenim prijateljima. Ne mislimo da bi bilo kome od njih bilo ugodno pričati o tome. A kamoli da to urade.“

„Da li imate samohrane prijatelje kojima biste verovali?“

Marko je na trenutak pomislio: „Mogu da se setim jednog momka kome bih verovao, ali ona se nikada ne bi složila. Bilo bi joj previše neprijatno da posle bude sa njim.“

„Imam predlog. Pazi sad ovo. Šta ako bi Jelica imala povez preko očiju?“

Marko je rekao: „Hmmm… To bi možda moglo da uspe.“

Barijere su pale i ja sam uzeo veliki rizik rekavši sledeće – „Okej, ali ponavljam – morate biti potpuno sigurni da ste iskreni jedno prema drugom. Oboje morate biti uzbuđeni zbog toga što neki momak zabada svoj tvrdi kurac u njenu picu i žestoko je jebe dok ne svrši. On je možda bude jabao jače i bolje nego što si je ti ikada jebao. Možda ima veći kurac i ona može odlučiti da joj se taj kurac jako sviđa. Možda bi htela opet imati taj penis, da je napuni spermom. Možda će sisati njegov penis sve dok joj sperma ne iscuri iz usta. Usta koja ljube tebe i tvoju decu.“

Izraz lica mu se potpuno promenio!

„Šta jebote Duško! Koji kurac!? Ne mogu da verujem da tako pričaš o Jelici!“

Spustio sam ton ali sam nastavio – „Dakle, da li si uznemiren zbog onoga što sam rekao?“

Udahnuo je duboko.

„Samo nisam mislio da ćeš tako govoriti o tome.“

„Pa, zaboravi da sam to rekao ja. Nego, šta je sa onim što sam rekao?“ Marko je na trenutak razmislio i nasmejao se: „Iskreno, to me čini napaljenim.“

To je bio odgovor kojim sam se nadao.

KRAJ 1. Dela